Ovaj rad govori o Sarajevu na nacin lisen historije, imenovanja, i vec institucionalizirane sentimentalnosti koja se veze uz njegovo ime. Za zvucni portret Sarajeva autorica je odabrala poznate i svakodnevne zvukove koji se, snimljeni na raznim lokacijama u gradu, emitiraju u praznoj "sobi" zidina Culhana. Ta soba postaje pozornica na koju je postavljena skolska strunjaca. Presvucena u musemu, cije znacenje vezujemo za privatno-individualno, strunjaca gubi svoj smisao javno-kolektivno. Publika odlucuje da li je to skulptura, ili krevet, ili jednostavno mjesto za sjedenje i slusanje zvucnih zapisa.
CULHAN, 29.07 - 03.08.1997  
  IZETA GRAĐEVIĆ
  BEZ NAZIVA / UNTITLED








This work speaks about Sarajevo in a manner deprived of history, naming, and the institutionalized sentimentality which is attached to its name. For a sound portrait of Sarajevo, the author chose familiar and everyday sounds which, recorded in various locations in the city, are broadcast in the empty "room" - the thick-walled Culhan. The room becomes a stage in which is placed a dormitory mattress. Freshly dressed in oilcloth, whose meaning we connect with privacy-individuality, the mattress loses its sense of the public-collective. Whether it is a sculpture, or a bed or a simple place to sit and listen to the audio track, the public decides.