IZA OGLEDALA je tema Druge godisnje izlozbe Soros centra za savremenu umjetnost - Sarajevo, koja jednim dijelom cini programski segment 4. Sarajevo film festivala (autorski video u okviru programa MADE IN BOSNIA). Ostali dijelovi izlozbe odvijaju se istovremeno sa Festivalom, ali programski i koncepcijski nezavisno.
Umjetnicke intervencije u prostoru postavljene su na raznim lokacijama koje su vezane za 4. Sarajevo Film Festival, kao sto su: Obala Meeting Point, Ljetno kino (Metalac), Akademija likovnih umjetnosti, Galerija Obala art centra, dio ulice Obala Kulina Bana (od Skenderije do Drvenije), dio ulice Obala Maka Dizdara (od Skenderije do Drvenije), most Cobanija, Internet Café (basta i unutrasnji prostor), korito rijeke Miljacke, Galerija IPC, plato Narodnog pozorista, prostor ispred BKCa, knjizara "Buybook".
Na izlozbi ucestvuju bosansko-hercegovacki autori iz zemlje i inostranstva, a kao gosti su pozvani video umjetnici Marie José Burki (Svicarska/Belgija) i Dalibor Martinis (Hrvatska), koji ce se predstaviti video instalacijama na Akademiji likovnih umjetnosti Sarajevo. Internacionalni ziri dodjeljuje dvije ravnopravne nagrade: za video i za instalacije.
U skladu sa politikom Centra - djelovati komplementarno u odnosu na ostale umjetnicke institucije, ove godine prosirili smo nasu aktivnost na produkciju autorskog videa koji se nasao u fokusu godisnje izlozbe IZA OGLEDALA.
Naziv IZA OGLEDALA, pozajmljen od Lewisa Carrolla, otvara sirok intrerpretativni prostor, cime se u prvom redu zeli postici promisljanje prirode medija i prirode umjetnosti. Prosavsi kroz ogledalo, kroz tu opnu koja reflektuje nasu vlastitu sliku, ulazimo u prostor unutrasnjih, subjektivnih svjetova i njihovih slika, sto je vjecita tema umjetnosti. S druge strane, nove tehnologije, posebno elektronski mediji, koje mozemo shvatiti kao novu metaforu stare price o ogledalu, otvaraju i nova pitanja istinitosti virtualne slike, simulakruma, sjenke (spectre). Na djelu je stvaranje paralelnog svijeta nestvarne stvarnosti. Granica izmedu subjektivne i objektivne slike svijeta, svijest o tu i sada - nase osnovno psiho-socijalno uporiste - gubi se, sto je ogroman izazov za autore koji se ovim medijima kreativno bave.

Dunja Blazevic


instbos.gif (1514 bytes)

Mehmed Aksamija, "Ispred - iza Ogledala"
Instalacija
Obala Meeting Point
Uvecana fotografija (digitalni ink jet print) komada namjestaja u dnevnoj sobi, postavljena je na velikom panou u Obala Meeting Pointu. Sta ovaj, naizgled banalni prizor cini neobicnim? Diskretna autorova intervencija u obradi prostora (prvog i drugog plana, objekta i pozadine), uvecanje i repeticija (dubliranje) scene, daje ovoj "obicnoj" fotografiji novu, metafizicku dimenziju.

Gordana Andelic-Galic, "Kunst Macht Frei" (Umjetnost cini slobodnim)
instalacija
Ispred Akademije likovnih umjetnosti, Narodnog pozorista i Umjetnicke Galerije BIH
"Kunst Macht Frei" je prica o zatocenicima umjetnosti koji zbog neraskidive veze izmedu umjetnosti i drustva postaju beznadno ovisni o tom drustvu, sistemu, rezimu. Nacisticke logore, u koje se ulazilo kroz kapiju na kojoj je stajao natpis "Arbeit Macht Frei" ("Rad cini slobodnim") prezivio je samo jedan promil zatocenih. Zatocenistvo umjetnosti, a preko njega i drustva, i vice versa, takoder.
"Kunst Macht Frei" ("Umjetnost cini slobodnim") otvara niz moralnih, etickih, estetickih, socijalnih i politickih pitanja.

Ademir Arapovic, bez naziva
instalacija
Negdje u gradu
."..jer svi smo mi dobri samo onoliko koliko se trudimo da budemo dobri." (r.a.)
"Uvijek kada sam isao u Dubrovnik odusevljavale su me kamene kugle tu i tamo poredane po zidinama. I u tome nisam bio sam. Svi koje sam tamo sreo nalazili su ih intrigantnim. U zavodu za zastitu spomenika bilo ih je mnogo postavljenih u piramidu. One su se tako i drzale, jer su to zapravo dulad za katapulte... Prije devet-deset godina, krajem augusta, bio sam opet u Dubrovniku. Sakupljajuci kamenje na rusevinama neke kuce u starom gradu koja je u to vrijeme bila renovirana, ugledao sam jedno malo osteceno dule... Nekako ga donesem u Sarajevo... Odem iz Sarajeva, pocne rat... Pocnem da vjerujem da je dule nekakva "ratna sjekira" koju sam ja slucajno otkopao, i da su se zato i Dubrovnik i Sarajevo nasli u ratu. Jos gore, pocnem da mislim o sebi. O sebi kao lopovu.
Moj rad iza ogledala: Naci cemo kamenoresca. On ce urezati u kuglu, koja je jos uvijek u Sarajevu, slovima tipa "Trajan" (U cara Trajana kozije usi) tekst: "JA KRADEM." Tu kuglu ostavicemo negdje u gradu (moze bilo gdje), nadajuci se da ce je neko ukrasti. Dode li do toga-ja sam cist. Moja krada je dobila svoj smisao u novonastalom radu... Ukoliko ga niko ne "ukrade," i ja ostanem jedini lopov, uzecu ga u torbu, staviti u auto i odvuci u Dubrovnik, gdje bih ga bacio u vodu, da sahranim bruku svojih "kozijih usiju."" (Ademir Arapovic).

Maja Bajevic, "Bergman, Bond, Bajevic"
instalacija
Prolaz prema ljetnom kinu (Metalac)
Rad se sastoji iz tri dijela-dva tonska zapisa (jedan zenski, jedan muski glas) i filma snimljenog i projektovanog Super 8 kamerom. zenski glas, koji govori na holandskom i skinut je sa telefonske sekretarice, ima karakter jedne vrste ispovijesti i samoispitivanja (muskarac-zena). Nasuprot tome je muski glas koji ponavlja: "My name is Bond, Jeremy Bond." Naslucuje se da se radi o nekom ljubavnom nesporazumu ili rastanku. Crno-bijeli filmski zapis projektuje se na ves koji se susi. Kroz jedan film ulazimo u drugi. Na taj nacin ulaz u kino postaje "film" za sebe.

Maja Bajevic, "Speaker"
video projekcija
Display ADD
Ovaj rad se bavi demistifikacijom politike i politicara kao takvih. Izmedu komercijalnih poruka pojavljuje se video na kojem nepostojeci politicar govori, a pritom nista ne kazuje.

Ajdin Basic, "*.*" (all files)
instalacije
Razne lokacije (Djecije igraliste ispred BKCa, plato ispred Narodnog pozorista ...)
Trilogija "*.*" (all files), odnosno postavljanje RealLife Web stranice, sastavljena je od dvije instalacije i jednog plakata.
"index.html", instalacija
Osnova Internet logike je hyperlink. Prevedeno na jezik realnosti, hyperlink je predstavljen vratima. Mjesto postavke instalacije (Internet termin: server) je djecije igraliste u ulici Branilaca grada. Na jednom mjestu su Bosanski kulturni centar, Narodno pozoriste, upravne i stambene zgrade, te buvlja pijaca. Djecije igraliste funkcionira kao dodirno mjesto, display, i ima istu funkciju kao monitor. To je, uslovno receno, pocetno mjesto na kojem se nalazi najvise linkova i koje vam nudi najvise mogucnosti za surfanje/istrazivanje. Korisnici/djeca u ovoj tacki imaju najvecu mogucnost izbora. Naziv instalacije "index.html" (u Web terminologiji) oznacava ime filea koji se postavlja na server/mjesto i koji sadrzi sve opisane karakteristike. Ovim radom autor ispituje kako pomenute institucije, odnosno, zivotna sredina, uticu na krajnje korisnike-djecu.
"click here", plakat
Primjenjeno na ovu "Web stranicu", sadrzaj je sve ono sto server/grad nudi, ali izabrane lokacije cine sadrzaj Web pagea i potrebno ih je povezivati hyperlinkovima. Pojam sa kojim se svaki surfer/posjetilac susrece kada su linkovi u pitanju jeste fraza "click here". "Hot-spots" svake veze predstavljeni su plakatima, koji su postavljeni na svim ostalim referentnim stranicama/lokacijama Web sitea. Time je uspostavljen pravi sadrzaj, a site je dobio svoj oblik.
"Under Construction", instalacija
Gradevinska skela na platou ispred Narodnog pozorista, koja nije naslonjena ni na jedan objekat, referenca je na uobicajeno iskustvo Internet korisnika. Nalazenje nezavrsenih Web stranica signalizira konstantan rast, "razvoj" najvidljivijeg aspekta informacijskog doba. "Under Construction" je sastavni dio svakog dobrog sitea, koji oznacava da sadrzaj sitea ima pozitivan smjer razvoja.

Eldina Begic, bez naziva
performans
Lokacije vezane za izlozbu IZA OGLEDALA, za vrijeme cijelog njenog trajanja
Akcija traje tokom cijele izlozbe i na svim njenim lokacijama. Ne zeleci ugroziti javni prostor, autorica se odlucuje intervenirati na sebi, pri cemu koristi onoliko prostora koliko sama zauzima. Potpunom redukcijom suvisnih elemenata ona uspostavlja komunikaciju na relaciji umjetnik/djelo-posmatrac. Djelo se formira u momentu kada dode do komunikacije medija i promatraca. Eldina Begic nosi crnu majicu sa bijelim brojem "1" okrenutim kao u ogledalu, sto se moze tumaciti na vise nacina, od kosmickog ideala do broja koji oznacava golmana
fudbalskog tima.

Lejla Begic & Izeta Gradevic, bez naziva
instalacija
Obala Meeting Point, Internet Café, SCCA-Sarajevo, Cobanija ...
Rad Lejle Begic i Izete Gradevic je rad o tisini i stanju zavjere (prijateljske, ideoloske, ljubavne, djecije?). Rad cine nekoliko parova portreta samih autorica (koje su one uzajamno napravile), postavljenih jedan nasuprot drugom u gotovo svim prolazima koji su u vezi sa prostornim rasporedom izlozbe IZA OGLEDALA: na stokovima vrata SCCA-centra, Internet Caféa, Caféa Obala Meeting Pointa, na mostu Cobanija, na ulazu u ljetno kino (Metalac)... Oci stoje u istoj visini, na suprotnim stranama prolaza, zatvarajuci tako imaginarnu liniju, nevidljivu foto-celiju, kojom autorice postaju cuvarice odredenih prostora. Prolaznici "prekidaju" neraskidivu liniju njihovih pogleda.

Marijana Curic, "Dis/information of the Exterior"
video instalacija
Akademija likovnih umjetnosti
Video instalacija koju cine tri monitora na kojima se istovremeno prikazuju tri animacije.
Polazna tacka za rad je ljudsko tijelo koje autorica posmatra sa dva stanovista:
- tijelo kao prostor u sebi-tijelo kao kontejner u kome se odvijaju fizioloski i psiholoski procesi najcesce nedostupni ljudskom oku
- tijelo u prostoru-situacija u kojoj je tijelo sadrzaj nekog drugog prostora koji utice na njega
"Granica"
Ova animacija predstavlja znacenje granice-spajanje i razdvajanje. Dvije osobe se suocavaju na granici-susret je predstavljen zoomom na prostor /granicu izmedu dva ljudska nosa. Prostor koji ih dijeli je u isto vrijeme i zajednicki prostor: granica spaja i razdvaja. Zvuk je baziran na razlicitom tempu disanja; kako granica postaje jasnija, disanje postaje snaznije i brze-sto bi trebalo da reflektira uzbudenost ljudskog tijela (strah, seksualnost, agresivnost, itd.) u situaciji u kojoj su privatni parametri ugrozeni prisustvom drugog (ispitivackog) tijela.
"Misao i Rijec"
"Misao" je unutrasnji parametar. "Rijec" je vanjski parametar. Grupa usana je nasuprot jednim usnama. Ovom animacijom predstavlja se nacin na koji se individua suocava sa grupom (nacin na koji se privatne misli i ideje suocavaju sa, vise manje, uniformnim drustvenim i kulturoloskim pogledom na svijet). Animacija povezuje unutrasnji/mentalni svijet individue sa vanjskim normama i idejama drustvene organizacije.
"Ugao"
"Ugao" se odnosi na fizicku dimenziju prostora (unutrasnju i vanjsku) i na unutrasnju i vanjsku dimenziju tijela. U ovoj animaciji ljudska koza se preobrazava u fasadu kuce. Koza kao vanjski dio ljudskog tijela postaje glavni izvor informacije o onom drugom vanjskom prostoru koji utice na njegovo ponasanje.

Danica Dakic, "Zid"
video instalacija
Obala Meeting Point
Ideja rada je ukazati na odnose: arhitektura - tijelo - video, intimno - javno i razumljivo - nerazumljivo. Instaliranjem "zivog zida" u odredenom arhitektonskom kontekstu, video se tretira kao komunikacijski zid (speaking wall). Video se sastoji od snimaka usta 64 osobe razlicite dobi, koje na razlicitim jezicima govore 3-4 min. Snimci napravljeni u studiju fiksiranom kamerom, sa ravnomjernim svjetlom, montirani su kolazno kao cigle u zidu, ili kao "patchwork" paralelnih pojedinacnih "prica". Ton oscilira izmedu zamora vise glasova i razaznavanja
pojedinacnih recenica.

Alma Fazlic, "Iza ogledala"
instalacija
Fasada zgrade ispred ulaza u Obala Meeting Point Obala Meeting Point
Utkat cu
na zid prozor
pun ptica
vatrenog perja
sto skupljaju
suncev sapat
i utisnuti ga
u gnijezdo
svijeno
u rupi
od metka
gdje skriva se tama.
         "Zemlja za nas", Slobodanka Kljucanin
Alternacija virtualnih (fotografije prozora snimljenih u gradovima raznih zemalja) i stvarnih prozora, na fasadi zgrade preko puta ulaza u Obala Meeting Point.

Jasmin Ferovic, "My Other Me"
zvucni performans
most Cobanija
26 August 1998, 19.00 - 21.00
Zvucni performans se odvija na mostu Cobanija, koji je na pola presjecen velikim komadom plasticne folije. Sa obje strane mosta postavljeni su stroboskopi koji stvaraju atmosferu sijevanja i oluje, a sa obje strane celofana, "ogledala," stoje ljudi gledajuci jedni u druge kroz providni zid. Na vrhu zeljezne konstrukcije mosta montirana je skela koja povezuje dvije strane visoke ograde mosta, i na kojoj su montirani mikseta i gramofoni. Performans ce biti izveden na tom improviziranom stageu, sa kojeg se projicira i rendgen slika. Tokom performansa bice izvedena autorova elektronska kompozicija "MY OTHER ME."
"Dobro i Zlo se nalaze u svakom ljudskom bicu i u stalnom su konfliktu. Ovim projektom se zeli prikazati sila Zla unutar nas... Pokusajte je prepoznati kod drugih ljudi. Upozorite ih. Pogledajte i poslusajte svoju okolinu, a onda pogledajte sebe u ogledalu. Sta vidite?" (Jasmin Ferovic)

Zlatan Filipovic, "Face to Face and Back to Back"
instalacija
Ispred Akademije likovnih umjetnosti
"Face to Face and Back to Back" govori o jednoj generaciji, o grupi prijatelja ciji se zivoti i umjetnicki rad prozimaju. Cetiri grupe portreta jedanaest studenata postavljeno je ispred Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu. Portreti su okrenuti jedni prema drugima, ili jedni od drugih, na nacin koji simbolizira medusobnu komunikaciju bez rijeci, kruzenje ideja ...

Izeta Gradevic, bez naziva
instalacija
Internet Café (WC)
Ovaj rad povezuje razlicita vremena, prostore i ljude okupljene oko Obala art centra. On je smjesten u prostor Internet caféa, a cine ga zidne tapete kojima je oblozen muski i zenski WC. Motivi tapeta radeni su po fotografijama hard core likova "WC umjetnika," koje je autorica snimila 1994. u starom toaletu kafane Obala. Zenska tapeta je ruzicaste boje sa likom andela i "grafitom" Kurt Cobain. Muska tapeta, svijetlo plave boje, za glavni lik ima prostitutku koja "govori": "fuke, fuke, ten dollars" i malog "nazzy teddy beara." Ovo su ujedno i tapete za svaciji ukus: za one kojima je stalo do "alternativnog" i za one kojima je do reda i cistoce.

Lejla Hodzic, bez naziva / untitled
instalacija / installation
Internet Café (unutrasnji prostor / interior space)
Kroz fizicki (realni) prostor posjetilac ulazi u svoj licni imaginarni prostor-svijet iza ogledala (kao u pricama o Alisi u zemlji cudesa, o Carobnjaku iz Oza ili Malom Princu).
Instalacija je samo okvir tog svijeta.

Adla Isanovic & Larisa Hasanbegovic, "Klackalica"
video instalacija
Akademija likovnih umjetnosti
Rad "Klackalica" je eksperiment unakrsnog pokretanja dvaju slika razlicitih ritmova. Video instalaciju sacinjavaju dva monitora postavljena jedan pored drugog, na kojima se istovremeno prikazuju dvije video trake jednakog trajanja. Snimljene su istovremeno, u jednom kadru, sa dvije kamere fiksirane za gleznjeve dvaju osoba. Kamere snimaju hodanje, silazak u grad, dolazak do klackalica u djecijem parku. Snimanje se nastavlja dok se kamere skidaju sa nogu i montiraju, okrenute jedna od druge, na dvije strane klackalice, sve dok se ona ne umiri.

Sejla Kameric, "Save as..."
instalacija
panoi kod mosta Cobanija
Rad "Save as..." sluzi kao ogledalo, ali i kao okvir kroz koji gledamo dublje u vlastitu stvarnost. Poruku izvlacimo sami. Bitno je da je sacuvamo. Naziv rada je uputa posmatracu:
"Save as..." (Sacuvaj kao...). Pet panoa u ulici Hamdije Kresevljakovica (prekoputa Narodnog pozorista) obojeno je u bijelo. Na drugom i trecem panou nalaze se otvori-oci-kroz koje posmatrac moze vidjeti "dalje".

Dario Kavara, "Da li zelite da promijenite svijet?"
instalacija
Ulica Marsala Tita
Rad se sastoji iz prikljucka za "mis" na kompjuteru i "misa". Prikljucak je izvaden iz tastature i ugraden u zemlju. Na taj nacin uspostavljen je kontakt izmedu covjeka i planete Zemlje, kroz elektricni impuls. Zemlja u takvom kontaktu postaje zamisljena masa kojom je moguce manipulirati kroz individualnu zelju za promjenom iz jednog stanja u drugo.


Kurt&Plasto, "Sjeti se moje pjesme II dio "
instalacija
Rijeka Miljacka (od mosta Cobanija do mosta Skenderija)
Bijelom trakom postavljenom u isprekidani niz, podijeljeno je korito rijeke Miljacke izmedu mostova Cobanija i Skenderija. Rijeka Miljacka se vizuelno pretvara u magistralni put. Ova intervencija na vodi moze biti: simbol izvjesnosti zadatog pravca, oslobadanje podsvijesti, dozivljaj dvosmjernosti u neupitnoj jednosmjernosti rijecnog toka, ili ispitivanje razlicitog dozivljaja
vremena (rijeka - ulica).

Jasminko Mulaomerovic, "Interpunkcija simbolickog govora"
instalacija
Ulica Obala Maka Dizdara (od Akademije likovnih umjetnosti do mosta Skenderija)
Jezik, osnovni nacin komunikcije medu ljudima, postaje njena bitna smetnja, sto pokazuje posljednji rat. Simbolicki govor je potpuno razumljiv ljudima samo ako u njemu vide jezik Jednog. Danas su od tog jezika ostali vidljivi samo ljudski pokreti i geste. Prevedeno u vizuelni jezik, to su znaci interpunkcije. Oni su simbol univerzalnog: tacka-sfera potpunosti, dvotacka - dvojnost/unutrasnje-vanjsko, zarez-pocetak Spirale/jing, crta - razdvajanje/gore-dole. Znaci interpunkcije postavljeni su na panoe, te se zajedno sa prolaznicima na odgovarajucoj udaljenosti citaju kao dio jezika.

Damir Niksic, "Sta ja radim ovdje?"
instalacija
Akademija likovnih umjetnosti
Pitanje "Sta ja radim ovdje?" pojavljuje se na zidu aktiviranjem foto-celije.
"Percepcija vanjskog svijeta ima svoj odraz u svijesti, a to je znacenje ili smisao.
Percepcija unutrasnjeg stanja ima svoj odraz u svijesti, a to je misao.
Ova instalacija predstavlja percepciju unutrasnjeg stanja, koja se odrazava u zatvorenom prostoru putem vizuelnog izraza misli, a to je pisana rijec. Znacenje je trenutak kada slucajni prolaznik shvati da je usao u slijepu ulicu i postavi pitanje: "Sta ja radim ovdje?".
Preko vizuelnog izraza i njegove percepcije ovo pitanje spaja dva unutrasnja "trenutka"."
(Damir Niksic)

Edin Numankadic, "Ram za ogledalo"
instalacija
Knjizara "Buybook"
Rad nastao 1998, u kombiniranoj tehnici dimenzija, sastavljen je od starog baroknog rama za ogledalo ostecenog u ratu gelerima granate i slike pod nazivom "Sarajevski krovovi" iz 1968. Umjesto ogledala koje je unisteno, postavljena je slika (ulje na platnu takoder osteceno granatiranjem) koja je jedan od prvih autorovih studentskih radova. Cijela slika sa ramom oblijepljena je selotejpom, kao sjecanje za buducnost.

Salim Obralic, bez naziva
instalacija
Galerija IPC
U Galeriji IPC postavljeno je ulje na platnu Salima Obralica vezano za njegovu intimnu zivotnu pricu i potrebu da je fiksira. Polaziste za ovaj rad su fotografije, izlozene pored slike, koje je sam autor snimio u Maglaju tokom rata, na mjestu gdje se sastaju njegovi prijatelji. Oba covjeka koja se pojavljuju na ulaznim vratima pekare umrla su u kratkom vremenskom razmaku. Obojica su bili autorovi prijatelji i njemu dragi ljudi.

Ata Omerbasic, "Lica"
instalacija
Internet Café (basta)
Najdinamicniji dio tijela-lice-podlozno je stalnim promjenama, ali uvijek zadrzava iste fizionomske karakteristike. Varijacije lika pomocu kontrasta (pozitiv-negativ, boje, slike u ogledalu) prikazuju razlicita lica koja se kriju iza svakodnevne maske- "iza ogledala duse".
Sedam panoa postavljenih u basti Internet Caféa stvaraju djelomicno proziran zid, odvajajuci prostor ljetne baste od glavne gradske saobracajnice. Svaki pano cine drveni ram i prozirna plasticna folija sa varijacijama "portreta".

Nusret Pasic, "Mape - labirinti"
Instalacija
Internet Café (basta)
Mobilni objekti Nusreta Pasica postavljeni su kao mobilijar djecijeg igralista u basti Internet Caféa. "LABIRINTI imaju svoju misaonu podlogu, izmedu ostalog, i na misljenju o pogubnosti nasilnog cijepanja i atomiziranja geografskog i mentalnog prostora. Nasilno cijepanje teritorije neizbjezno stvara tamne procjepe i provalije u fizickom smislu, kao i zatamljena polja u svijesti velikog broja ljudi". (Nusret Pasic)

Lejla Porobic, "Nestvarno stvarnog"
video projekcija
Obala Meeting Point
Virtualnom radnjom u realnom svijetu, "Nestvarno stvarnog" stvara privid da imaginarno jeste stvarno. To je projekcija videa iz jednog kadra, u koji ulazi osoba (autorica) sa dvije kante boje, i mackom umocenim u crvenu boju premazuje bijeli zid. Zatim, autorica izlazi iz kadra, ponovo ulazi i crvenu boju premazuje bijelom. Tako je zid vracen u prijasnje stanje. Privid realnosti stvara se projekcijom autorice u prirodnoj velicini.

Mustafa Skopljak, "Duh svjetla"
performans
Iza zgrade Akademije likovnih umjetnosti
27 August 1998, 11.00
U ovom performanceu sredstvo komunikacije publike i aktera je igra svjetla. Performace izvode tri osobe obucene u "skafandere", na kojima su zalijepljeni komadici ogledala i sjajne zlatne i srebrne folije. Igraci u rukama drze maske od obojenog stakla, vitraza. Kroz njih prolazi svijetlo, koje sa odbljesakom "skafandera" stvara igru unutrasnjeg i vanjskog sjaja.

Alma Suljevic, "Electra"
video instalacija
Internet Café (unutrasnji prostor)
"SVI ONI KOJI ZNAJU DA JE MOGUCE I NEMOGUCE NEODVOJIVO, OSTAJU NA POLJU UMJETNOSTI" Hipokrates
Electra znaci nesto skriveno. "Ona koja zna i ne zna u isto vrijeme". Electra, kci Agamnenona, nije prepoznala svoga brata nakon rata... Zona minskih polja je problem kojim se Alma Suljevic bavi nekoliko godina. U Bosni je danas poznato samo oko 18.000 minskih polja sa milion mina, sto je tek polovina od ukupnog broja.
Video instalacija sastavljena iz tri video rada koji se istovremeno prikazuju na tri monitora.
Prvi dio-snimljen je na minskom polju gdje je autorica deminirala nekoliko sati na lokalitetu oko "mosta za razmjenu" Novo Sarajevo (Hotel Bristol, mart 1998)
Drugi dio-intervju sa oficirima MACa, UN centra za deminiranje, Sarajevo BIH. "Pas koji trazi mine kada se umori prestaje, a covjek nastavlja" (iz intervjua).
Treci dio - Dok isprobavamo nove cipele u ogledalu posmatramo noge. Iz rakursa ogledala kamera prati noge setaca koje hodaju po mapama minskih polja.

Ljiljana Sakovic, "Oci u oci"
instalacija
Internet Café (basta)
Rad cini kolaz fotografija postavljenih na zid u basti Internet Caféa.
"Mi smo ogledala ociju, a one su ogledala nas. Tajne ne postoje i susret sa "drugima" (ogledalima) moze otkriti sve." (Ljiljana Sakovic)

Nebojsa Seric Soba, "Ispod svih tih zastava..."
instalacija
Ulica Obala Kulina Bana (od mosta Skenderija do mosta Cobanija)
Sve zastave svijeta svojom vizualnom simbolikom sluze identifikaciji naroda/nacija. Sta se zbiva kad ljudima oduzmemo to fiktivno uporiste? "Ispod svih tih zastava ..." je imaginarni bezinteresni prostor, prostor svojevrsnog duhovnog utocista osloboden od svake politicke manipulacije putem kolektivnih simbola. Na potezu izmedu mostova Skenderija i Drvenija, u ulici Obala Kulina Bana, na stubovima su postavljene providne zastave.

Dejan Vekic, "Under Earth"
video instalacija
Internet Café (unutrasnji prostor)
Video instalacijom "Under Earth", autor pokusava baciti pogled na zemlju u drugoj dimenziji. Otvori dva bureta su spojeni, tako da cine siroku cijev koja je postavljena ispod uobicajenog vidnog polja posmatraca. Na kraju prislonjenom na zid nalazi se monitor, cija se slika moze vidjeti tek sa udaljenosti od nekoliko metara - kroz otvor na suprotnom kraju. Otvor bureta u prvom planu predstavlja realnu dimenziju povrsine po kojoj se krecemo, a istovremeno i metaforu ogledala kroz koje gledamo u drugu dimenziju, drugi plan je video slika koja predstavlja deformisanu viziju iste povrsine.

gosti.gif (1201 bytes)

Marie José Burki, "A Dog in My Mind" & "Translations"
video instalacije
Mala galerija Akademije likovnih umjetnosti
"Ptica u kavezu skakuce naprijed-nazad sa jedne sipke na drugu. Guske, sove, caplje i orlovi snimljeni su tako da su im naglaseni kljunovi ili oci. Pas gleda u kameru. Svinja je kadrirana tako da ispunjava cijeli televizijski ekran. Konj trci ukrug. Ono sto ujedinjuje ove naizgled razlicite slike je prostor koji Burki daje svojim subjektima. Oni nikad nisu predstavljeni kao projekcija nekog ljudskog sentimenta ili morala: oni zadrzavaju svoje jedinstvenosti, svoje neobicnosti, svoj status "drugacijeg". Bez obzira na tendenciju mnogih savremenih kulturoloskih praksi da romantiziraju ovu drugu kategoriju, Burki insistira na nasem nepoznavanju tih zivotinja, ne praveci ih stanistima nasih kolektivnih fantazija.
Tako, priroda umjetnicinog pogleda na temu zivotinja odreduje nas odgovor, iako ona sama nije odredena. Jedan od kljuceva za ovaj krhki smisao ravnoteze izmedu onoga sto vidimo i onoga sto (ne) znamo je crta kojom Burki povlaci pojam identiteta." (Michael Tarantino)

Dalibor Martinis, bez naziva (Ispod Sarajeva) / untitled (Under Sarajevo)
video instalacija / video installation
Galerija Obala art centra / Obala Art Center Gallery
"...Pitamo se zasto sismisi nisu razvili krila kao andeli. Mogu li mutacije binarnih kodova utjecati na razvoj beluga kitova u smjeru andela? Njihova bjelina svakako je pozeljna pocetna tocka iako do nje dolaze sazrijevanjem. Da li postoji odgovarajuci sustav naredbi koji bi iskoristio genetske karakteristike gledatelja i beluga kitova i krizanjem (za dva, tri miliona godina) doveo do ovakvog rezultata?" (Dalibor Martinis)
 


sccalogo.gif (1151 bytes) Soros Centar za Savremenu Umjetnost Sarajevo
Obala Maka Dizdara 3, Sarajevo,
tel/fax: +387.71.665.304;209.715
scca@soros.org.ba