Šta je zajednički imenitelj za države nastale raspadom SFRJ? Stvaranje nacionalnih država (proces još traje) na osnovama nacionalnih ili nacionalističkih ideologija i politika, koje i dalje dominiraju balkanskim političkim prostorom.
Rezultat takvih politika nije (samo) oslobađanje od dominacije većeg i jačeg, ili borba protiv agresora a za očuvanje "vlastitih teritorija" i nacionalnog integriteta, nego i etnička podjela i homogenizacija naroda ostvarena na perpetuiranju osjećaja ugroženosti i straha od drugog. Ili, ako je uzrok raspada i ratova bila hegemonistička i agresivna nacionalna politika srpskog rukovodstva (koje je sebe proglasilo jugoslavenskim), onda je posljedica ne samo legitimna odbrana i formiranje samostalnih država, nego i etnički čistih država. Raison d'etre tih novih država jeste etnička homogenost - jedinstvo. Jedna kolektivistička ideologija - "vladavina radničke klase" - zamijenjena je drugom - "vladavinom (etničke) nacije". Ovo pretpolitičko stanje traje i dalje, uprkos bazičnim promjenama političkog sistema izvedenim prije više od jedne decenije - uvođenje višepartizma i parlamentarne demokratije. Većina uticajnih političkih partija, bez obzira na njihov naziv, u svojim programima i odgovarajućem populističkom diskursu ne idu dalje od "odbrane interesa svoga naroda" u svim domenima društveno-ekonomskog života. Ovakva historijska dinamika je i odgovor na pitanje zašto je BiH, kao višenacionalna zem-lja, platila najkrvaviju cijenu opstanka. Razlog rata i agresije na tu zemlju bio je njeno "čišćenje" i razbijanje izvana i iznutra. Cilj agresije susjednih zemalja bio je aneksija - pripajanje, od "drugih" očišćenih dijelova BiH, etničkim maticama. Dejtonski sporazum zaustavlja rat, sprečava promjenu granica, ali priznaje unutrašnji fait accompli, a etničku podjelu ugrađuje u "Dejtonski ustav". Nosioci političkog legitimiteta su predstavnici "konstitutivnih naroda", a ne građani BiH (koji bi trebali da budu temelj normalne, demokratske države). Ovakav sistem generira prevlast nacionalnih (ili nacionalističkih) stranaka - zaštitnica posebnih nacionalnih interesa. Ekonomija, materijalna dobra, infrastruktura, državne institucije ratom su uništeni, promijenjena je etnička slika zemlje podijeljene po etničkim šavovima. Civilne žrtve rata se još prebrojavaju, kao i raseljeni ljudi i izbjeglice. Veliki dio radno sposobnog i obrazovanog stanovništva napustio je zemlju. Posljedice su nepremostive generacijske "rupe", diskontinuitet i manjak pojedinih profesija. Mladi i dalje napuštaju pauperiziranu zemlju. Nema ni snage, ni političke volje za pokretanje ekonomije, otvaranje radnih mjesta, povratak raseljenih. Disperziranu, potencijalnu pozitivnu energiju posjeduju mladi, obrazovani, talentovani ljudi koji, uprkos svemu, ostaju u zemlji. Oni po pravilu apstiniraju - ne glasaju na izborima ("nemamo za koga"), ne učestvuju u javnom političkom životu.
Umjesto uspostavljanja novog sistema, ekonomskih i socijalnih programa i reformi, vlada kontrolirani nered, odsustvo sistema, politike transparentnosti, javnog mnijenja u svim oblastima - od ekonomije do kulture i umjetnosti. Tu se ne radi (samo) o nesposobnosti i nekompetentnosti političkih faktora da rješavaju urgentne i nagomilane probleme, nego o namjernoj proizvodnji kaosa. Jer samo u uslovima nepostojanja sistema, jasne politike, programa i kriterija vrednovanja na osnovu kojih se donose kvalitetne i odgovorne odluke, može se voluntaristički vladati ljudima i institucijama.
Zemlja se održava u životu uz asistenciju, superviziju i donacije međunarodne zajednice: od humanitarne pomoći u ratu, do velikih finansijskih sredstava (često neefikasno) uloženih u infrastrukturnu i materijalnu rekonstrukciju. Veliki novac investiran u razvoj civilnog društva, demokratizaciju i ljudska prava potrošen je na formiranje NGO elita i njihove propagandističke akcije, bez stvarnog uticaja. Propuštena je podrška onim inicijativama i programima čiji je cilj promjena kulturnog modela, svijesti, vrijednosnih kriterija i po-našanja ljudi. To dokazuje i činjenica da su sedam godina poslije rata na vlasti iste političke strukture kao i na njegovom početku.
"Ni u jednoj zemlji Evrope postojanje kulturne politike nije važnije nego u Bosni i Hercegovini. Kultura je istovremeno i uzrok i rješenje njenih problema. Kulturni razlozi (argumenti) su upotrijebljeni za podjelu zemlje, a sada kultura mora biti ta koja će ljude ponovo spajati inicirajući kulturne programe koji će podsticati uzajamno razumijevanje i poštovanje."1
Ova dijagnoza simptoma bolesti, kao i lijeka, može se proširiti na sve dijelove bivše Jugoslavije. Bolest se zove - manipulacija kulturom, umjetnošću, religijom, medijima od strane nacionalističkih elita. Lijek se zove - dekontaminacija kulture.
Vladajuće nacionalne politike imaju svoj ekvivalent u kulturi. To su one pojave pseudonacionalne kulture koje se generiraju iz folklorno-religijske matrice u retrogradnoj, pasatističkoj formi. Kopiranje ili ponavljanje nama imanentnih i "bogom danih" uzora treba da bude dokaz naše vječnosti, posebnosti i autentičnosti. Tu se ne radi o kreativnoj upotrebi ili reinterpretaciji tradicionalnog motiva / uzorka, niti o stručnom i kompetentnom radu na očuvanju historijskih vrijednosti i baštine različitog porijekla i nacionalnog predznaka; o historijskom naslijeđu brigu vode jedino male grupe stručnjaka, bez ikakve podrške "spasioca nacije", osim u slučaju dnevnopolitičke upotrebne vrijednosti historijskog materijala.
Vladajuće nacionalne elite proizvode odgovarajuće oblike vlastite reprezentacije koje se mogu prepoznati u mitskim slikama i simbolima slavne i tragične prošlosti nacije. Usađivanje nove kulturne matrice vrši se kroz ponovno pisanje historije i brisanja memorije. Dojučerašnji heroji preko noći postaju teroristi i narodni neprijatelji, i vice versa; brišu se stari i crtaju novi simboli - "ljepši i stariji" od prethodnih; uče se nove himne, novi stari jezici; izbacuju iz knjiga mrtvi pisci i pjesnici; popravljaju i ponovo pišu rječnici; uvode novi toponimi… sve u skladu sa novim patriotizmima. Brisanje tragova bliže i dalje prošlosti završava fizičkim uništavanjem materijalnih tragova onoga što se ne uklapa u nove predstave stvarnosti: ne-naših religijskih objekata, knjiga ne-naših pisaca, antifašističkih spomenika, spomenika žrtvama i herojima Drugog svjetskog rata, simbola ere komunizma. Metode, međutim, nisu nove. U posljednjih sto-tinjak godina, na jugoslavenskoj teritoriji, temeljita čišćenja prethodnog desila su se bar tri puta.
Tiha kulturna većina podržava i reproducira tradicionalne kulturne i umjetničke obrasce. To je ona kultura koja sebe smatra ukrasom društva, to je ona bezopasna / neškodljiva, nekonfliktna, samozadovoljna, umilna umjetnost, koja se generira iz sebe i živi za sebe. Svoje zaštitne mehanizme od vanjskih uticaja ili izazova (umjetničkih, društvenih) gradi na etabliranju lokalnih vrijednosnih kriterija i proizvodnji lokalnih veličina.
Na sceni je i savremena umjetnost koja misli i reflektira vrijeme u kome živi, otvorena za komunikaciju sa spoljnim svijetom, sa drugim, umjetnost koja koristi i istražuje nove medije i umjetničke forme, koja postavlja pitanja, koja se bavi društvenim traumama, koja demistificira tradicionalne pojmove umjetnosti, kao i kolektivističke ideološke obrasce i istine. Ova umjetnička praksa je, s jedne strane, neprihvaćena (većina lokalnih kulturnih arbitara te pojave niti prepoznaje, niti priznaje kao umjetnost), a s druge, neprihvatljiva (ulazak u javni prostor, vlasništvo političkih arbitara).
Ta "druga" umjetnost svojom praksom - načinom organiziranja, radnim strategijama i interesnim sferama - potencijalno mijenja do-minantne kulturne modele i matrice mišljenja. Učiniti vidljivim i djelatnim / učinkovitim taj potencijal jeste cilj ovog projekta. Njegov sadržaj su - dekonstrukcija mitova, deideologizacija i dekodiranje bliže i dalje historije, koja utiče na naše vrijeme. Materijal koji u ovom projektu umjetnici koriste za konstrukciju novih značenja i čitanja su spomenici, simboli, ikone - vladajuće reprezentacije u različitim epohama.
1 Kulturna politika u Bosni i Hercegovini: Izvještaj eksperata: "Togetherness in difference: Culture at the crossroads in Bosnia Herzegovina", autor: Charles Landry;
European Programme of National Cultural Policy Reviews; Steering Committee for Culture, COUNCIL OF EUROPE
Ovaj izvještaj je predstavljen i prihva}en na 1. Plenarnoj sjednici u Strassbourgu 9.10.2002.